Iskustva migranata na hrvatsko-bosanskoj granici: Svjedočanstva…

U šumovitim predjelima zapadne Bosne, nedaleko od grada Velike Kladuše, smješten je privremeni kamp u kojem boravi gotovo 600 migranata južnoazijskog podrijetla. Ovi ljudi, većinom iz Bangladeša, Pakistana i Afganistana, bore se s nedostatkom hrane, vode i medicinske skrbi, no njihovi najveći strahovi usmjereni su prema granici s Hrvatskom, koju mnogi pokušavaju prijeći kako bi stigli u Europsku uniju. Prema brojnim svjedočanstvima, hrvatske granične snage koriste brutalne metode, uključujući premlaćivanje, krađu i nasilno vraćanje migranata unatrag, što izaziva zabrinutost međunarodnih organizacija i postavlja pitanje o poštivanju ljudskih prava.

Život u privremenim kampovima: Boravak u neizvjesnosti

Migranati u području Velike Kladuše borave u improviziranim skloništima napravljenim od cerada i šumskog materijala, bez adekvatnih uvjeta za život. Hrana i voda rijetko kada dolaze u dovoljnim količinama, a medicinska pomoć je oskudna, posebno za one s težim ozljedama. Ovo područje postalo je usko grlo za migrante nakon što su druge zemlje zatvorile svoje granice, preusmjerivši tokove ljudi kroz Balkan. Većina migranata kreće prema sjeverozapadu, prema hrvatskoj granici, koja predstavlja jedan od posljednjih koraka prema srednjoj i sjevernoj Europi.

Svjedočanstva o nasilju na granici

Brojni migranti iznose uznemirujuće priče o susretima s hrvatskim graničnim policajcima. Primjerice, Solaiman, 20-godišnji migrant iz Bangladeša, opisuje kako su ga, nakon što je prešao granicu, policajci u crnim uniformama i skijaškim maskama natjerali da legne na tlo, a zatim ga nemilosrdno tukli, uzrokujući mu ozljede na čelu, usnama i po cijelom tijelu. Slična iskustva dijele i drugi, poput Mohammad Yasina, koji navodi kako su mu oduzeli osobne stvari, uključujući novac i odjeću, prije nego što su ga vratili u Bosnu.

Uloga medunarodnih organizacija

U obližnjem kampu Miral, koji vodi Medunarodna organizacija za migracije (IOM), pruža se medicinska pomoć teže ozlijeđenim migrantima. Međutim, kapaciteti su ograničeni, a mnogi ozlijeđeni moraju se zadovoljiti samo lijekovima protiv bolova. Upravitelj kampa, Mite Cilkovski, potvrđuje da primili brojne migrante s ozljedama za koje vjeruju da su uzrokovane od strane hrvatskih graničnih snaga, te da o svakom takvom slučaju izvještavaju nadležne institucije.

Reakcije ljudskopravnih organizacija

Dansko vijeće za izbjeglice (DRC) zabilježilo je više od 75 incidenata nasilja na granici Bosne i Hrvatske u samo posljednjih nekoliko tjedana. Prema njihovim izvještajima, većina žrtava dolazi iz Bangladeša i Pakistana, a navode se slučajevi nečovječnog postupanja, teških premlaćivanja, pa čak i seksualnog zlostavljanja. Charlotte Slente, glavna tajnica DRC-a, istaknula je kako su ovi incidenti uznemirujući i traži hitno uvođenje neovisnih mehanizama za nadzor granice kako bi se spriječile zloupotrebe i osigurala odgovornost počinitelja.

Pozivi Europskoj komisiji

Human Rights Watch (HRW) i druge organizacije pozivale su Europsku komisiju da poduzme mjere protiv država članica, poput Hrvatske, optužujući ih za kršenje međunarodnih obveza u pogledu zaštite ljudskih prava. Unatoč tim pozivima, mnogi migranti i dalje svakodnevno prolaze kroz ista iskustva, što ukazuje na potrebu za sustavnijim i transparentnijim pristupom.

Statistički podaci i trendovi

Prema podacima IOM-a, u Bosni i Hercegovini trenutno boravi oko 7.000 migranata, od kojih se veliki broj nalazi upravo u području granice s Hrvatskom. U 2023. godini, broj ilegalnih prijelaza na ovoj granici porastao je za 15% u odnosu na prethodnu godinu, što dodatno opterećuje kapacitete država i organizacija koje pružaju pomoć. Istraživanje provedeno prošle godine pokazalo je da 68% migranata doživljava neki oblik nasilja tijekom pokušaja prijelaza granice.

Usporedbe s drugim granicama EU-a

Iako su slični izazovi prisutni i na drugim granicama Europske unije, poput grčko-turske ili španjolsko-marokanske, situacija na hrvatsko-bosanskoj granici ističe se visokom učestalošću navoda o fizičkom nasilju. Dok neke zemlje ulažu u tehnologiju za nadzor granica, Hrvatska se suočava s kritikama zbog načina na koji provodi graničnu kontrolu, što može imati dugoročne posljedice po njezin ugled i međunarodne odnose.

Zaključak: Potreba za humanijim pristupom

Iskustva migranata na hrvatsko-bosanskoj granici otkrivaju duboke propuste u zaštiti ljudskih prava i upravljanju migracijama. Iako je važno osigurati sigurnost granica, način na koji se to provodi ne smije kršiti temeljna prava pojedinaca. Međunarodna zajednica, uključujući EU, mora preuzeti odgovornost kako bi se osiguralo da granične politike budu humanije, transparentnije i usmjerene na zaštitu ranjivih skupina. Bez toga, migranti će i dalje trpjeti, a njihova nada za boljim životom ostat će ugrožena nasiljem i neizvjesnošću.

Često postavljana pitanja (FAQ)

Koje su najčešće nacionalnosti migranata na granici Bosne i Hrvatske?

Većina migranata dolazi iz Bangladeša, Pakistana i Afganistana, iako ima i pojedinaca iz Maroka, Tunisa i drugih zemalja.

Kako medunarodne organizacije pomažu migrantima u ovom području?

Organizacije poput IOM-a i Danskog vijeća za izbjeglice pružaju medicinsku pomoć, hranu, sklonište i dokumentiraju slučajeve nasilja, te zagovaraju za bolju zaštitu ljudskih prava.

Postoje li dokazi o nasilju koje izvještavaju migranti?

Brojne nevladine organizacije prikupile su svjedočanstva, fotografije i medicinska dokumentacija koja podupiru navode o premlaćivanju i drugim oblicima zlostavljanja.

Kako se Hrvatska brani od ovih optužbi?

Hrvatska vlasti opovrgavaju optužbe, ističući da postupa u skladu s zakonom i da se granična kontrola provodi na profesionalan način. Ipak, pozivaju na provjeru svih prijava.

Koji su dugoročni izgledi za poboljšanje situacije?

Dugoročno rješenje zahtijeva suradnju između država, EU institucija i nevladinih organizacija kako bi se osigurali humaniji uvjeti i mehanizmi zaštite na granicama.

Ovaj članak temelji se na svjedočanstvima, izvještajima medunarodnih organizacija i dostupnim statističkim podacima do kraja 2023. godine. Iako se situacija može mijenjati, potreba za akcijom i humanijim pristupom ostaje hitna.

—